Plan B - The Defamation Of Strickland Banks

U svakom drugom slučaju Plan B imao bi kudikamo više problema s uvcem dolje potpisanog obzirom na uvodnu zašećerenost ("Love Goes Down") albuma, a koja bi me lako okrenula na razmišljanje kako se ovdje radi o fejkeru odnosno još jednom diskografskom projektu koji se oslanja na uspjeh ljepuškastih Jamesa Morrisona i svih sličnih koji su posljednjih pet godina jahali na uspjehu britanskog soul popa, odnosno dopadljivog retro zvuka kojeg su nam donijeli Amy Winehouse, Mark Ronson, Duffy i slični.

Dapače, zahvaljujući svakom sljedećem songu zakucava se dojam sjajnog i raznovrsnog materijala koji vrlo samouvjereno objedinjuje nekoliko asocijacija, recimo Terence Trent Darby, Motown katalog, Smokey Robinson, Red Hot Chili Peppers... pa čak i bizarne asocijacije na Milli Vanilli, s jedne strane, te Eminema s druge, u ovoj kombinaciji ne kvari dopadljivost albuma.

Izuzmemo li žestoke rock i rap dijelove albuma, koji neosporno obogaćuju materijal i njegovu ukupnu uvjerljivost, većina ostalog materijala nedvojbeno sugerira ljepuškastog feminiziranog mladog londonskog crnca, barem mulata, koji već i svojom pojavom miriše na soul korijene te suživot u takvom okruženju. To je daleko od istine! Fotografije i odlični video spotovi Plana B vjerojatno će vas izbaciti sa sjedalice. Radi se o ne toliko zgodnom bijelcu koji se, osim pojavljivanja u raznim serijama i filmovima, na ovom materijalu odvaja od svojih reperskih početaka te pretvara u skoro falsetnog, ali solidnog, soul pjevača.

Song za songom otkrivaju slušatelju uzbudljiv, proživljen i vrlo potentan album izdahnut s ceste, odnosno, ludila i iznimnog talenta svojih autora. I taman kad se pomisli kako je sve ovo grejt, ali jedino što nedostaje je kakav mega hit - na red dolazi fantastična "She said". Ista će dobaciti kudikamo dalje i duže od ostatka materijala te privrediti svojem autoru i producentu pristojne tantijeme i tokom penzije.
 

Petar Beluhan