The Runaways

Redatelji vođeni krilaticom "seks, droga i rokenrol" kroz povijest su skrivili kojekakve papazjanije jer ta neizlječiva i neobjašnjiva želja da se na veliko platno ili male ekrane prenese lud i nezaboravan život rock zvijezda najčešće je rezultirao neoprostivo lošim biografijama koje svaki puta iznova podsjećaju na činjenicu da je jedini uistinu kvalitetan rokenrol film bio i ostao "Amadeus" Miloša Formana. Naravno, bilo je tu sasvim pristojnih pokušaja, ali sve se to svodi na mnogo puta viđene drameštine kakve gledate u nedjelju poslijepodne, kad se kuha čorba i vješa veš. Shvatili smo, oni se drogiraju i žive razulareno, ali sve je to najobičniji redateljski voajerizam koji vrlo rijetko odlazi dublje od tabloidskih pikanterija.

Redateljica zgodnog pokušaja "The Runaways", prije svog je prvog filmskog podviga bila zaokupljena video spotovima (Tricky, Bowie, Interpol, White Stripes, Dead Weather, Muse) i nije iznenađenje da se okušala upravo u filmu vezanom uz glazbu, ali i jedan od najbeznačajnijih "troakordaških" bendova u povijesti.

Joan Jett voli rokenrol (što je dokazala i u jednom od svojih najvećih hitova), a nema sumnje da istu ljubav dijeli i njena nekadašnja kolegica Cherie Currie. Vole droge, lezbijke su i, pogađate, imale su problematične živote, ali je li svaki s*ebani klinac koji se uhvatio gitare zaslužio film? To jest, nije samo pitanje je li ga zaslužio već i isplati li se svaki takav film snimiti. Odgovor je, naravno da nije jer čak i ako ste zastupnik hipi ideje da je svaka ljudska priča film, svaka ljudska priča nije dobar film. I naravno da je ovo u najdarežljivijem raspoloženju solidna i tu i tamo simpatična poslijepodnevna zabava koja, na veliku sreću redateljice, u glavnim ulogama ima jednu kvalitetnu i jednu iznenađujuće kvalitetnu glumicu.

Kvalitetna je Dakota Fanning koja se još kao dijete dokazala u brojnim filmovima i tako postala omiljena dječja glumica starijih gledatelja. Iznenađujuće dobra je Kristen Stewart koja je pokazala da se od nje može očekivati i nešto više od durenja i anemičnog kilavljenja koje obožavatelji "Sumraka" nazivaju glumom. Od Dakote nismo očekivali ništa manje, ali od Stewartove se očekivalo daleko manje i čovjek je ugodno preneražen kada vidi da je "Drakulina mladenka" u stanju nositi titulu glumice. Naravno, nije to ništa spektakularno, ali kada ste tri filma kriminalno loši pa vam se odjednom zalomi solidna uloga, ta solidna čini se kao mali korak za glumca, ali velik za glumca iz "Sumraka".

Nažalost, Dakota Fanning pomalo je zakinuta ovim filmom jer iako je njen lik najbolje napisan, scenarij je totalni džumbus i radi se o neoprostivo loše odrađenom poslu koji je stvarne likove osakatio jednodimenzionalnim kreaturama koje upadaju u doslovno sve zamke filmskih klišeja. Ako ste istinski zaljubljenik u filmove o rock zvijezdama i zvjezdicama, pogledajte film i obogatite svoj mentalni pop kulturalni folder zgodnom triviom o Jett, Currie i Kimu Fowleyu (odlični Michael Shannon kojem ovdje nedostaje manevarski prostor da se razmaše i pokaže što uistinu može) što je lakše nego glavinjanje internetom u potrazi za informacijama, ali budimo realni, ovo nije posebno nadahnuto djelo. Čak ni glazbene izvedbe nisu nešto o čemu se isplati pričati jer glumice zvuče kao glumice koje žele zvučati kao rokerice i koliko god dobronamjerni bili, ova vokalna preobrazba nije na razini one Diane Ross, Jamiea Foxxa, Joacquina Phoenixa ili Vala Kilmera.

Ukratko, film najviše pati od onoga što je mogao biti da se u sat i 40 minuta ubacilo bilo što osim tisuću puta viđenog.

Hrvoje Marjanović